Povijest Općine

Prema knjizi Bečkog pregleda ustroja Banske krajine, politički upravni kotar Vrginmost, iz 1870. godine – politička seoska općina Vrginmost u koju su tada pripadala mjesta – Brnjavac, Ostrožin, Pješćanica, Podgorje, Dolnji Sjeničak, Gornji Sjeničak, Slavskopolje i Vrginmost, imala je površinu 2.12 milja, a brojala je 6.207 stanovnika.

Tom upravnom kotaru su pripadale i Političke seoske općine Velika Vranovina sa pripadajućim okolnim mjestima i ukupnim brojem stanovnika 7.594, Čemernica sa pripadajućim mjestima i brojem stanovnika 2.922 stanovnika, Bović sa pripadajućim mjestima i ukupnim brojem stanovnika 5.205 i Lasinja sa pripadajućim mjestima i ukupnim brojem stanovnika 6.233, tako da je upravni kotar dotične općine imao površinu 10.07 milja, a brojao je 28.091 stanovnika.

Naselje Vrginmost nastalo je u 17. stoljeću pod utjecajem seoba naroda, radi stvaranja Vojne krajine, te je novijeg postanka, od 1688. godine na dalje. Vrginmost je dobio ime prema porodici Vrga i mostu preko rječice Trepče, koji se nalazio ispred njihove kuće (Vrgin-most). Dugo se u Austro-Ugarskoj naziv mjesta pisao rastavljeno Vrgin Most, od dvije riječi, kako je ostalo napisano i u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kasnije je utvrđeno da je pravilno po pravopisu pisati naziv mjesta jednom riječju, Vrginmost. Tako je ostalo i jedino pravilno pisati naziv ovog mjesta.

Godine 1850. mjesto je imalo 30 kuća i 341. stanovnika, a 1921. godine 622 domaćinstva sa bližom okolinom. U popisu stanovništva mjesto Vrginmost je uvijek obuhvaćano sa Crevarskom Stranom.

Zahvaljujući svom povoljnom geografskom položaju, Vrginmost je postao značajno administrativno središte i centar za lokalnu razmjenu dobara. Polovicom 18. stoljeća, nakon formiranja Glinske regimente, od 1749. godine, Vrginmost postaje središte kompanije (čete) sa Krajiškom školom. U vrijeme velike reforme Vojne krajine, koja se provodila od 1872. do 1881. godine, ukida se vojno uređenje krajine, a Vrginmost postaje središte kotara s manjim prihodima.

Vremenom, Vrginmost se razvio u važno prometno središte. Nalazio se na raskrižju puteva Sisak-Karlovac-Zagreb, u blizini jačih industrijskih centara – Karlovac 40 km, Sisak 52 km i Zagreb 66 km. Od velikog značaja za privredni, politički i kulturni život bila je i željeznička pruga Karlovac-Sisak, koja je sagrađena 1901. godine (dio Sisak-Vrginmost) i 1905. godine (dio Vrginmost-Karlovac).

Za vrijeme drugog svjetskog rata talijanska vojska je u Vrginmostu uspostavila svoj garnizon te mjesto postaje jako vojno uporište. U mjestu je ostalo malo stanovnika i to uglavnom žene s djecom. Većina stanovništva je izbjeglo, pobijeno, pohapšeno, a dijelom je i otišlo u partizane. U noći 12. na 13. rujna 1942. godine, neprijateljske jedinice su uništile i razorile, a potom napustile Vrginmost.

Nakon rata mjesto je iznova izgrađeno te je imalo općinski sud, zdravstvenu i veterinarsku stanicu, osnovnu školu, narodno sveučilište, poštu, poljoprivrednu zadrugu i šumariju, trgovine, samostalne obrtnike te drvnu i tekstilnu industriju. Prema popisu stanovništva iz 1991. u mjestu je živjelo 1570 stanovnika.

Nakon završetka Domovinskog rata, 1996. godine, naziv mjesta je promijenjen u Gvozd. U 2012. godini, mjestu je opet vraćeno nekadašnje ime Vrginmost, ali je općina koja obuhvaća 19 naselja zadržala ime Gvozd.

Danas se Općina Gvozd nalazi u prilično teškoj gospodarskoj situaciji. Stanovništvo se najvećim dijelom bavi poljoprivredom i stočarstvom. U gospodarstvu osim trgovina i kafića, rade ciglana u obližnjem selu Blatuši i par malih pilana.

Izvor: “Udruga Suncokret”